Umjetna inteligencija i umjetnost – izazovi i prilike

Algoritmi, programi i aplikacije koje možemo smatrati oblicima umjetne inteligencije okružuju nas već više od desetljeća, od početka četvrte industrijske revolucije. Ipak, kontinuirani razvoj tih tehnologija znatno pojačava njihov učinak na ljudske živote, istovremeno unapređujući njihove sposobnosti u poljima ljudske djelatnosti u kojima su već primjenjivani, kao i šireći primjenu na nova, još neistražena polja. Posljednjih nekoliko godina sve više pozornosti privlači primjena umjetne inteligencije na polje umjetničkog i kulturnog stvaralaštva, o čemu svjedoče sve brojniji znanstveni i novinski članci, ali i strategije i bijele knjige koje donose nacionalne vlade i međunarodna tijela.

Nema vrijednosno neutralne umjetne inteligencije

Dva su pristupa kojima se nastoji evaluirati primjena tehnologija umjetne inteligencije u polju ljudskoga kreativnog i umjetničkog stvaralaštva. Prvo, moguće je temi pristupiti sagledavajući umjetnost kao intrinzično ljudsko djelovanje, ono koje pridonosi očuvanju čovječjeg identiteta. Kroz umjetnost izražavamo našu ljudsku svijest, emocije i iskustva, te bi prepuštanje umjetničkog i kreativnog stvaralaštva umjetnoj inteligenciji bio oblik odustajanja od čovječnosti. Iako zanimljiv, taj pristup (koji se fokusira na intrinzični značaj umjetnosti za ljude) nije osobito koristan, barem ukoliko gledamo na kraće vremenske staze. Iako se mijenja priroda ljudske interakcije s tehnologijom prilikom stvaranja umjetničkih djela, ljudski je utjecaj, bilo u samom kreativnom procesu, bilo u materijalima na kojima se kreativni proces temelji, nepobitan. Drugi se pristup, umjesto na intrinzičnu vezu između ljudi i umjetnosti, fokusira na konkretne ekonomske, društvene, političke i druge učinke (posljedice) do kojih može dovesti uporaba tehnologija umjetne inteligencije u stvaranju umjetničkih djela. Primjena umjetne inteligencije tako se evaluira instrumentalno, uzimajući u obzir kvalitetu posljedica do kojih ona dovodi. U nastavku teksta fokus će gotovo isključivo biti na instrumentalnom pristupu.

Ai-Da – „prvi ultrarealistični robot umjetnik na svijetu“, nazvan po Adi Lovelace, prvoj programerki svih vremena, kraj svog autoportreta na Londonskom bijenalu dizajna u lipnju 2023.  / Izvor James Manning / PRESS ASSOCIATION / Pixsell

Stavljanje fokusa na posljedice do kojih primjena umjetne inteligencije dovodi može sugerirati da ti složeni algoritmi sami po sebi nisu vrijednosno obojeni. Kao što se olovka, kist ili bubanj mogu koristiti za stvaranje moralno vrijednih djela, ali i djela koja zaslužuju moralni prezir i osudu, tako se i umjetnom inteligencijom može koristiti u različite svrhe. Ipak, čini se da analogija nije primjerena. Budući da algoritmi obrađuju i uče iz materijala koje su kreirali ljudi, produkti rada umjetne inteligencije i sami će odražavati ljudske pristranosti. Poznat je primjer u kojem je alat za prepoznavanja sadržaja slika različito klasificirao fotografije ovisno o boji kože osobe na njoj – fotografija bijelca koji (u vrijeme pandemije) drži ručni beskontaktni termometar klasificirana je kao znanost ili tehnologija, dok je fotografija osobe tamnije boje kože koja u istim okolnostima drži isti instrument klasificirana kao oružje ili nasilje. Umjetna inteligencija tako, neovisno o polju primjene, reproducira (a ponekad i pojačava) ljudske pristranosti i predrasude, te se ne može smatrati tek neutralnim alatom. Isto tako, kvaliteta učinaka primjene umjetne inteligencije uvelike će ovisiti ne isključivo o sadržaju samih algoritama nego i o materijalima koji se analiziraju i iz kojih algoritmi uče.

Umjetnici više nisu potrebni?

Uporaba tehnologija umjetne inteligencije zadnjih desetak godina sve snažnije utječe na procese osmišljavanja i kreiranja umjetničkih djela, na njihovu produkciju, ali i na način njihova predstavljanja i, u konačnici, konzumiranja. To pak dovodi do niza dilema u vezi s originalnosti, statusom autora te intelektualnim i vlasničkim pravima, s evaluacijom kvalitete umjetničkih djela, kao i s učinkom koji te tehnologije imaju na kulturu unutar koje se umjetnička djela stvaraju.

Nešto manje kontroverzan, iako i ­dalje potencijalno problematičan, jest uči­nak primjene umjetne inteligencije na pro­duk­ciju umjetničkih djela. Algoritmi pro­fesionalnim umjetnicima, ali i svima koji se žele baviti umjetnošću, omogućuju da za­obiđu prepreke zbog nedostatka stručnog i tehničkog znanja. Kvalitetan pametni telefon će, zahvaljujući automatskim postavkama kamere i filtrima koje korisnici mogu dodati, omogućiti ljudima koji znaju jako malo o tehničkom procesu podešavanja kamere da stvaraju izvrsne fotografije. Programi za grafički dizajn, osobito oni koji su namijenjeni neiskusnim korisnicima, omogućit će ljudima da s pola sata vježbe kreiraju kvalitetne (ili barem dovoljno dobre) sadržaje. Aplikacije za uređivanje audio- i videomaterijala omogućuju već i zainteresiranim učenicima osnovnih škola da savladaju (ili zaobiđu) tehničke vještine potrebne u ovom području. Posljedica je sve niže vrednovanje tehničkih vještina, što pak može imati raznolike posljedice. S jedne strane, ovi alati razbijaju tehničke prepreke koje su bavljenje umjetnosti omogućavali samo onima s posebnim (često dugotrajnim) treningom, te na taj način demokratiziraju umjetnost. S druge strane, budući da za stvaranje kvalitetnih umjetničkih djela nisu potrebne samo tehničke vještine, već često i ne-tehničke vještine u vezi s iskustvom, znanjem i talentom, razbijanje ovih tehničkih prepreka često dovodi do pogrešnog stava da se sada svatko jednako kompetentno može baviti umjetničkim stvaralaštvom, odnosno do stava da nam umjetnici više nisu potrebni.

Znatno je kontroverzniji učinak u vezi s procesom stvaranja (čak i zamišljanja) umjetničkog djela. Noviji algoritmi pogonjeni umjetnom inteligencijom omogućavaju stvaranje potpuno novih umjetničkih djela, oslanjajući se na goleme količine podataka i omogućavajući korisnicima davanje preciznih uputa. Algoritmi tako unutar nekoliko sekundi mogu stvoriti pjesmu potpore vašem nogometnom klubu, koristeći se pritom stilom i vokabularom Williama Shakespearea ili J. R. R. Tolkiena, ili pak na temelju fotografije vaša dva psa koja se igraju u parku kreirati sliku pasa koji igraju šah, koristeći slikarsku tehniku Rembrandta ili Picassa. Iako navedeni primjeri mogu zvučati smiješno, razina kojom algoritmi pogonjeni umjetnom inteligencijom već sada stvaraju umjetnička djela zapanjuje, a s obzirom na brzinu tehnološkog napretka i sposobnost umjetne inteligencije da uči i usavršava se opravdano je očekivati da će se kvaliteta znatno povećavati ne samo u narednim godinama ili desetljećima nego i u sljedećih nekoliko mjeseci.

Uključenost umjetne inteligencije u kreativni proces stvaranja umjetničkih djela suočava nas s nizom problema. Tko je autor slike opisane u gornjem odlomku: korisnik koji je algoritmima pogonjenim umjetnom inteligencijom zadao zadatak i parametre, programeri koji su osposobili sustav da generira takve slike, ili je autor sam algoritam? Kako kvalificirati uporabu tih algoritama kada se čini da nije riječ o plagijatu (budući da nisu uzeti dijelovi Rembrandtovih ili Picassovih slika, već su one samo poslužile za inspiraciju)? Možemo li u takvim slučajevima govoriti o umjetničkoj originalnosti, i ako da, tko je taj koji daje originalni doprinos umjetničkom djelu? Iako su stručnjaci jako daleko od konsenzusa o tim i sličnim pitanjima, razvoj tehnologija i širenje njihove primjene nezaustavljivo se nastavljaju, zbog čega često nismo u mogućnosti kroz pravnu praksu adekvatno zahvatiti promjene koje se događaju.

Mogućnosti i rizici

Uporaba umjetne inteligencije omogućava niz novih oblika umjetničkog izričaja, pružajući mogućnosti da se stvaraju interaktivne instalacije ili da se umjetnička djela bolje prilagode različitim publikama. Računalne igre, o čijem se umjetničkom statusu još raspravlja, možda i najbolje iskorištavaju te mogućnosti. Poznati je primjeri igara čiji su programi (najčešće naknadno) povezani s alatima procesuiranja jezika utemeljenim na umjetnoj inteligenciji, poput ChatGPT-ja, kako bi neizmjerno proširile mogućnosti interakcije s likovima, a time i pojačale uranjanje korisnika u virtualni svijet. Umjetna inteligencija također može poslužiti za poticanje kreativnosti, edukaciju i demokratizaciju umjetnosti, što uz negativne svakako može imati pozitivne učinke. Isto tako, može se očekivati da će dalja interakcija između (profesionalnih) umjetnika i umjetne inteligencije dovesti do stvaranja potpuno novih oblika umjetničkog izričaja utemeljenih na simbiozi između umjetnika i algoritma, u kojoj je međusobni utjecaj čovjeka i programa, bilo jedan na drugog, bilo na samo umjetničko djelo, toliko snažan da autorom počinjemo smatrati sam simbiotski odnos koji su oni ostvarili.

S druge strane, budući da tehnologije umjetne inteligencije nisu vrijednosno neutralne, već kao materijale koje obrađuju i iz kojih uče koriste ljudsko stvaralaštvo (koje je često prožeto pristranostima i predrasudama), te uzevši u obzir da do korisnika uglavnom dolaze centraliziranim pristupom koji nude kompanije poput Googlea, Netflixa ili Amazona, izražen je rizik da će primjena tih tehnologija u umjetnosti dovesti do standardizacije i homogenizacije te gubitka raznolikosti u umjetničkom izričaju. Uz to, primjena umjetne inteligencije može ugroziti odnos između umjetnika i publike (budući da nije jasno tko je autor samog djela), a bez adekvatne državne regulacije i bez državne potpore za umjetnost može dovesti i do pretjerane komercijalizacije umjetnosti.

Iako se danas gotovo svi sudionici u raspravi slažu da će umjetna inteligencija imati važan, transformativan učinak, bilo u ekonomskoj, društvenoj ili umjetničkoj sferi, nedostaje konsenzus pri utvrđivanju samog učinka, kao i pri njegovoj evaluaciji. Tehnološki razvoj, međutim, ne čeka da se konsenzus uspostavi, tako da je od izrazite važnosti da se stručnjaci, tvorci javnih politika, ali i sama demokratska javnost ozbiljnije pozabave temama u čiju važnost rijetko tko sumnja, te da ih prepoznaju i postave kao prioritetno područje za koje treba uspostaviti kvalitetno zakonodavstvo, kao i na njemu utemeljeno informirano političko i društveno djelovanje.